Šaranske vrste riba (familija Cyprinidae) po količini proizvedene ribe predstavljaju najzastupljeniju familiju riba
u slatkovodnoj akvakulturi (preko 70%). Gajenje šarana se obavlja u toplovodnim (šaranskim ili nizijskim) ribnjacima. Šaran se gaji sam u monokulturi ili zajedno sa pratećim vrstama
(beli i sivi tolstolobik, beli amur, linjak ...)i grabljivicama (som, smuđ i štuka) u polikulturi. U zavisnosti od načina ishrane, primene ihtioloških i agrotehničkih mera razlikuju
se tri sistema gajenja šarana:
- ekstenzivan
- poluintenzivan (ili poluekstenzivan)
- intezivan
Ekstenzivan sistem
Ekstenzivni sistem podrazumeva gajenje šarana bazirano na prirodnoj hrani (zooplanktonu i fauni dna). Prednost ovakvog
sistema je u malim troškovima proizvodnje. Nedostatak je u malim prinosima po jedinici površine (300 do 700 kg), što je
i razlog stalnog smanjenja proizvodnje šarana korišćenjem ovog sistema.
Poluintezivan sistem
Poluintenzivni sistem je baziran na obezbeđivanju najvećeg dela proteinske komponente hrane za šarana na račun
prirodne hrane čiji se razvitak stimuliše raznim agrotehničkim merama, dok se energetske potrebe najvećim delom
zadovoljavaju ugljeno-hidratne (pšenica, ječam, kukuruz itd.) dodatne hrane. Proizvodnja koja se postiže korišćenjem
ugljeno hidratne dodatne hrane se kreće u rasponu od 700 do 1.400 kg/ha. Prednosti ovakvog sistema u odnosu na ekstenzivan
su pre svega u boljem korišćenju raspoloživa vodene površine. Nedostatak ovog sistema je u činjenici da u periodima
optimalnih temperaturnih uslova (jun - prva polovina oktobra) za prirast šarana u raspoloživoj hrani za šarana
(prirodna hrana i dodatna - ugljeno hidratna hrana) nedostaju proteini usled prirodne depresije prirodne hrane. Najbolji
način da se ovaj problem prevaziđe je prihranjivanje šarana kompletnim hranivima. Prihranivanjem kompletnim hranivima
proizvodnja po hektaru površine ribnjaka se udvostručuje (od 2 do preko 3 tone po hektaru). Pored direktnog efekta korišćenjem
hraniva sa većim procedntom proteina indirektan efekat se postiže i preko azota i fosfora, koji se oslobađa varenjem kompletne
hrane koji i u periodima prirodne depresije podspešuje razvoj prirodne hrane u ribnjaku. Pozitivan efekat je svakako
i u održavanju znatno boljeg kvaliteta vodene sredine, sa obzirom da je pri korišćenju kompletnih hraniva koeficijenat
konverzije višestruko manji od korišćenja žitarica u ishrani, a time i količina fecesa u vodi. Kao krajnji prizvod ovakvog
načina ishrane je šaran velike individualne težine i izuzetnog kvaliteta mesa. Konačno, ovakav način ishrane obezbeđuje
dobar profit i stabilnu proizvodnju.
.
Intezivan sistem
Za razliku od poluintenzivnog sistema gde se u ishrani šarana u većoj ili manjoj meri oslanja na prirodnu hranu intenzivan
sistem podrazumeva glavni oslonac u ishrani na dodatnim - kompletnim hranivima sa većim procentom proteina (od 30% do 40%
proteina). pored zahteva za kompletnim hranivima velika gustina nasada podrazumeva i dodatnu aeraciju vode u ribnjaku ili
obezbeđivanje protoka vode kroz ribnjak. Proizvodnju u zemljanim objektima koja se postiže ovim načinom gajenja je od
3 do preko 20 tona po hektaru vodene površine. Prednosti ovakve proizvodnje su u maksimalnom iskorišćavanju raspoložive ribnjačke
površine i velikoj prizvodnji po jedeinici površine. Nedosatatak je u povećanju mogućnosti prenošenja bolesti. kao i u
povećanom zagađenju vode u ribnjaku, apotom i vod eu recipientu.
Poseban tip intenzivne proizvodnje je kavezni sistem gajenja šarana. Ovakav sistem gajenja obezbeđuje mala startna
ulaganja u izgradnju kaveznog ribnjaka, mali broj zaposlenih, veliku proizvodnju riba po jedinici zapremine i profitabilnu
proizvodnju. Nedostatak je u lakom prenosu bolesti i povećanom zagađenju (koji se može sprečiti ugradnjom sistema zaštite)
vodenog ekosistema u koji je kavezni sistem postavljen.